General Fadil Hasanagić
KRAJINA: Već nekoliko godina traje neviđena medijska haranga, koju podupiru politički krugovi iz RS-a protiv 5. Korpusa, ratnog komandanta generala Atifa Dudakovića i drugih visokih oficira, zbog čega ste se angažirali na brojnim aktivnostima koje za cilj imaju prezentaciju istine o 5. Korpusu ali i zaustavljanju sipanja bezočnih laži o borbi naroda tadašnjeg Bihaćkog okruga. Ipak, smatrate li da je do toga trebalo doći davno prije?
General Hasanagić: Ja sam dio tog časnog stroja 5. Korpusa AR BiH. Možda treba nekima konačno reći a neke podjsetiti da sam ja bio komandant 511. Sbbr i Načelnik štaba 5. Korpusa AR BiH i u ratu i u miru. Govoriti danas istinu o 5. Korpusu AR BiH je govoriti istinu o narodu Bihaćkog okruga, danas Unsko-sanskog kantona, gvoriti istinu o Krajišnicima koji BiH brane i čuvaju od Bihaćkog sandžaka do današnjih dana. Međutim i šesnaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i uspostave mira na ovim prostorima, branitelji Bosne i Hercegovine nastavljaju borbu za u istinu, borbu koju nam smišljeno i perfidno kreiraju i nameću neprijatelji Bosne i Hercegovine. Opšta medijska kampanja koju od 2005. god. vode mediji iz RS neki mediji iz Srbije usmejerene na 5. Korpusu AR BiH i ratnog komandanta generala Dudakovića, komandante brigada je planska obavještajna aktivnosti u funkciji izazivanja opšte destabilizacije, političkog i ekonomskog stanja u Bosni i Hercegovini. Očito je da su u medijsku kampanju uključeni i zvanični politički krugovi iz RS pa i sâm njen predsjednik, koji se po svaku cjenu želi obračunati u miru sa 5. Korpusom AR BiH i njegovim komandnim kadrom, stalnim pritiskom na Sud i Tužilaštvo BiH da se započne sa procesuiranjem pripadnika 5. Korpusa AR BiH za navodno počinjene ratne zločine u nekoliko borbenih akcija i oslobodilačkoj operaciji „Sana -95.“ Posljednja dva mjeseca medijska kampanja iz RS je izgubila mjeru podnošljivosti, izazvala opšti revolt boraca i starješina 5. Korpusa AR BiH kao i naroda i građana Unsko-sanskog kantona koji su preživjeli i ostali na svojim ognjištima samo zahvaljujući borcima 5. Korpusa AR BiH.
Ovdje moram istaći nekoliko činjenica koje bi se na Unsko-sankom kantonu i šre morale znati. 5. Korpus AR BiH je branio ljudsko pravo na život, na slobodu, na društveni poredak, na kulturu i civilizaciju.
Djelujući u poptunom okruženju, odsječen od ostaka AR BiH i Vrhovne komande, komanda 5. Korpusa AR BiH i komande potčinjenih jedinica nisu se pretvrile u vojnu huntu i cijelo vrijeme su bili pod okriljem civilnih organa vlasti.
Gledajući u cjelini AR BiH može se reći da je to vojska koja je odbranila narod i državu. Ono po čemu se 5. Korpus AR BiH izdvaja od ostalih Korpusa AR BiH što je on i oslobodilačka vojska, budući da je u odnosu na sve ostale Korpuse AR BiH oslobodio najviše teritorija. U 1995. god. oslobođeni su gradovi Velika Kladuša, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Ključ, Sanski Most, Donji Vakuf. Osim Donjeg Vakufa koji je oslobodio 7. Korpus AR BiH, sve ostale gradove je oslobodio 5. Korpus AR BiH. Ovaj uspjeh tim je veći i značajniji kad se zna brojno stanje ostalih Korpusa AR BiH i 5. Korpusa AR BiH. Možda i najveći doprinos 5. Korpusa AR BiH u ratu je taj njegov pobjednički krajiški mentalitet. Zašto? Zato što je 5. Korpus AR BiH do kraja razbio mit o nepobjedivosti svih srpskih vojski, da oni u bijegu, panici i strahu uopće nisu izgledali ni strašno ni opasno, a kamo li nepobjedivo.
Treba znati da je slobodni dio Bihaćkog okruga zauzimao prostor od oko 1500 km² ili nešto manje od 3% površine BiH na kome je živjelo oko 250 000 stanovnika. Danas Unsko-sanski kanton ima površinu 4125 km², što predstavlja 15,80% površine FBiH, odnosno 8,06% ukupne površine Bosne i Hercegovine, gdje po procjeni živi preko 305 000 stanovnika.
Nažalost do sada nema cjelovite analize mjesta i uloge 5. Korpusa AR BiH u ratu i karakteristika njegovog postojanja i djelovanja. Po meni da se do 2000. godine ovo radilo, istina o 5. Korpusu AR BiH bila bi brana sadašnjim napadima i širenju bezočnih laži na račun 5. Korpusa AR BiH, njegovih boraca, starješina i njegovog komandanta.
S druge strane ostavili smo bezbroj pitanja porodicama, a posebno djeci komndanata i boraca, šta je to radio moj babo, ko je bio moj otac? Teško se na to pojedinačno može dati odgovor.
Neko nije htio, neko nije znao, neko nije slušao, neko nije smio, a svi su uživali blagodati vlasti koji im je obezbjedio 5. Korpus AR BiH. I zato mi danas a sad će 20. godina njegovog postojanja, nemamo obilježja 5. Korpusa AR BiH u svom sjedištu koji je naređeno još 1992. god, nema Muzeja 5. Korpusa AR BiH ili spomen sobe kao što imaju drugi Korpusi.
U potčinjenim jedinicama po općinama ništa nije bolje, čast općini Bužim i borcima 505. Viteške brigade.
Zar ploča koja košta nešto više od 300 KM postavljena na mjesto gdje je okupljanje pasa lutalica zavrijeđuju dva bisera 1 i 2 bihaćka brigada, odnosno 501. Slavna i 502. Viteška brigada.
Često se iz razno-raznih razloga govori da je rano pisati a ovakvi projekti se i ne podupiru od zvaničnih organa i institucija vlasti. Valjda čekaju da mi svjedoci izumremo pa da nam drugi pišu historiju kako je to u većini slučajeva do sada i bilo.
KRAJINA: Zajedno sa brojnim veteranima rata, tvorac ste ideje o usvajanju Deklaracije o odbrambeno-oslobodilačkom ratu, mjestu i ulozi 5. Korpusa A R BiH 1992.- 1995. godine. Šta je cilj Deklaracije?
General Hasanagić: U posljednja tri mjeseca smo inicirali i održali niz sastanaka i skupova veterana 5. Korpusa AR BiH i predstavnika udruženja proisteklih iz odbrambeno-oslobodilačkog rata a sve u cilju da se organiziramo i civilizacijski suprostavimo bezočnosti i plasiranju laži putem medija iz RS. Nisu samo u pitanju laži koje nas svakako kao čestite borce vrijeđaju, nego je općenito u pitanju zaštita dostojanstva, čestitosti i prava svih nas na odbranu sebe kao pojedinca, svoje porodice, svog grada a potom i države Bosne i Hercegovine. Napad je ciljan i usmjeren na negiranje legalnosti naše odbrane, legitimiteta našeg organizovanja u borbene sastave a nepobitna je historijska činjenica da je 5. Korpus AR BiH sastavni AR BiH legalne i legitimne oružane sile međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Zato nam je potrebno u ovom trenutku i potvrda predstavnika Krajiškog naroda u Skupštini Unsko-sanskog kantona pretočena u tekst Deklaracije o odbrambeno-oslobodilačkom ratu i mjestu i ulozi 5. Korpusa AR BiH u odbrani 1992-1995. god. siguirni smo da su narodni predstavnici u Skupštini Kantona duboko svjesni mjesta i uloge 5. Korpusa AR BiH i njegovih zasluga u odbrani kao i žrtava koji su podnijeli borci 5. Korpusa AR BiH i narodi Bihaćkog okruga.
Ova Deklaracija nam je potrebna i za sva naša buduća djelovanja i generacijama koje dolaze. Ova Deklaracija je potrebna i građanima Unsko-sanskog kantona koji su iznjedrili 5. Korpus AR BiH koji ga nisu slučajno nazvali „Sila nebeska“ i tako ga pamte i čuvaju.
KRAJINA: U pojedinim medijima se može primijetiti «neupućenost» kada se u pitanju ratna dešavanja u zoni odgovornosti 5. Korpusa, ili u Bihaćkom okrugu. Zbog čega Vas iritiraju termini «korpusovac» i «abdićevac»?
General Hasanagić: Česta je upotreba ovih termina na ovim prostorima kada se želi govoriti o sukobu između pripadnika 5. Korpusa AR BiH i tzv. Narodne odbrane AP ZB. Nažalost mnogi ne poznaju tu podvalu pa su i pojedini mediji to preuzeli i često upotrebljavaju. Ovaj termin „korpusovac“ je nastao u kuhinji sljedbenika tzv. AP ZB. Borac i starješina 5. Korpusa AR BiH pripdanik je AR BiH. On je imao svoj naziv, i mjesto, on je bio pripadnik 1 voda, 1 čete, 1 bataljona, 101 brigade, 5. Korpusa AR BiH. To je proizešlo iz odluke najvišeg organa vlasti R BiH i naredbe Vrhovne komande OS R BiH i nižih jedinica. S druge strane pojavili su se termini „abdićevci“ za pripadnike tzv. AP ZB. Predsjednik tzv. AP ZB sam se proglasio Vrhovnim komandantom tzv. OS AP ZB. Ovdje se nameće logično pitanje, koja to autonomija u svijetu ima ingirenciju nad vojskom i ima svoju vojsku? Naravno ako žele da imaju svoju vojsku u legalnoj državi ona može biti samo paravojna formacija i onda se mogu zvati „abdićevci“ ili bilo kako drugačije. Takvih naziva je bilo u NOR-u na prostoru bivše Jugoslavije, a posebno u ovom ratu koji će jedni drugima pružiti ruku i skupa poći u rat protiv legalne oružane sile R BiH, Armije BiH odnosno 5. Korpusa AR BiH.
KRAJINA: Ko je, slobodno rečeno «zakazao» u očuvanju ugleda, časti i digniteta bosanskohercegovačkog borca za slobodnu BiH? Može li se vratiti poljuljano dostojanstvo herojima koji su bez kalkuliranja stali na branik domovine? Mogu li se sile zla zaustaviti u bezočnom galopu na one koji su branili, a ne ubijali slobodu?
General Hasanagić: Mnogo teških pitanja na koje treba dati odgovore koji ne smiju biti uopšteni i koji zahtjevaju mnogo toga da se kaže a vremena i prostora je malo. Pripdanici AR BiH su časno uradili svoj posao, nisu im bila ni velika očekivanja po završetku rata. Svjesni su oni bili svega pa i mnogih obećanja sa svih strana i nivoa. Ali da će im se tako brzo i podlo uništiti njihovo dostojanstvo i čast, da će postati ljudi drugog reda, da će biti gladni i bosi, da će gledati kako se urušava sve ono što su branili u ratu, da će i u miru gubiti svoje živote, to ni u snu nisu mogli predvidjeti.
Krivac je poznat, to je vlast koja je pravila ovakav sistem, ali ne sa svojim borcima, već sa onima koji se vratiše sa „koferima maraka“ i onima koji su bili „pripadnici“ raznih brigada po Evropi i svijetu. U takvoj vertikali vlasti svi oni imaju svoje ime i prezime i poznati su nam. Krivi smo i mi koji smo rukovodili i komandovali u ratu, jer mnogi su se od nas jeftino prodali a svoje borce ostavili na cjedilu. Može li se vratiti dostojanstvo herorijama AR BiH? Ja još uvijek tvrdim da može kad bi to aktuelna vlast znala i htijela i kad bi to sa svojim borcima uradila, moramo ih prisiliti na to.
KRAJINA: Smatrate li da je blistavi ratni put 5.Korpusa Armije R BiH nedovoljno zastupljen u životima mlađih generacija, ali i da se o tome govori samo u povodu ratnih godišnjica?
General Hasanagić: Mi u svojoj historiji, u svojoj kulturi malo šta pohranjujemo i malo šta prenosimo na mlađe generacije. Kao što civilizacija postoji zahvaljujući prenošenjem znanja i iskustava na nove generacije kako bi one same nastavile dalje, takav prenos iskustava kod nas gotovo ne postoji, jer uvijek iznova gradimo svoje živote, svoje društvo i svoju Državu. Očito je da zaborav svih predhodnih zločina nad nama i uništavaju svakim narednim ratom. Naša borba se svakim danom sve više omalovažava, čime se očit dokaz zapuštena stratišta Bošnjaka širom BiH, polomljeni nišani i spomen ploče, razbacana i nesređena dokumentacija o ratu i ulozi AR BiH, a posjete i odavanje počasti najboljim sinovima BiH su postale sve rijeđe i sve manje i sve više pro-forme da bi neko zaradio poene za sebe i nekog svog.
Veliki broj udruženja proizešlih iz rata i posebno njihova razjedinjenost u mnogome doprinose ovom stanju.
Po grafitima koji su ispisani na mnogobrojnim objektima može se vidjeti kakav je odnos omladine prema herojskoj borbi Bosanaca i Hercegovaca. A omladina uči ili ne uči od starije generacije koja očito ovdje pravi propust.
Šta je rješenje? Po meni je rješenje u organizaciji i radu Ministarstva za boračka pitanja. Njega treba reorganizovati, njemu treba dati struku, njega treba da vode stručni a ne podobni ljudi, njega treba materijalno-financijski još više ojačati.
KRAJINA: Vaš osobni stav o brutalnim napadima na heroje 5. Korpusa, generala Dudakovića i mnoge druge oficire?
General Hasanagić: Ja sam vojnik po profesiji i znam da se u borbi u kojoj se odvija poseban vid ljudske djelatnosti, ponašanje pojedinaca i jedinica u velikoj mjeri ovisi o ponašanju starješina koji rukovode i komanduju jedinicom. Gruba realnost borbe dovodi čovjeka u mnoga iskušenja, postavlja pred njim teške probleme. Jednostavno na probi sve ljudske, fizičke i političke sposobnosti, sva životna iskustva i svi njegovi potencijali. Kvalitetne osobine starješina i njihovo ispoljavanje ličnim primjerom kao što su sposobnosti rukovođenja i komandovanja, hrabrost, samoinicijativa, briga za ljude, pravednost i strpljivost najdirektnije utječu na koheziju ratnih jedinica i njihovih borbenih sposobnosti.
Upravo komanda 5. Korpusa AR BiH i potčinjene komande su bile takve. To je bila usklađena ekipa starješina koja je vrlo dobro djelovala.
Da se nije pojavio stvarni Dudaković, kao personifikacija svih ovih kvaliteta koji je 5. Korpus AR BiH sadržavao, vjerovatno bi se pojavio neki drugi. Međutim, ono što stvarnog Dudakovića izdvaja je da je on školovan vojnik, profesionalac u kojem su se sretno spojili znanje, talenat i možda najvažnije sreća da je imao i komandovao najboljom vojskom. Borac 5. Korpusa AR BiH srušio je sve vojne teorije na bihaćkom ratištu.
On je jednostavno bio najveći paćenik i najveći patriota, najslabiji vojnik i najbolji borac, najneopremljeniji i najneoružaniji, a isto vremeno najbolji nišandžija, vezista, minobacačlija, raketaš, tenkista, artiljerac, inžinjerac – jednom rječju specijalac.
Specijalac za preživljavanje i za rat.
Specijalac da bude otac, suprug i sin, specijalac da ore i kopa, da sije i da gladan sitog pobjedi.
Onima koji danas napadaju heroje 5. Korpusa AR BiH, krivi smo što je BiH opstala, što je narod sačuvan. Ne znam, zašto smo krivi onima, što godinama šute, onima što se prećutno solidarišu sa napadima na 5. Korpus AR BiH. Oni to moraju objasniti svom narodu. Poznavajući starješine 5. Korpusa AR BiH sa kojima sam imao sreću da radim i rukovodim, siguran sam da ni jedan komandant nije naredio idite ubijte Srbina jer je Srbin ili Hrvata jer je Hrvat. Oni su časno izvršavali svoje dužnosti i u toj časnoj borbi od 23 komandanta brigada koji su poginuli u AR BiH, tri je iz 5. Korpusa AR BiH, Salih Omerčević u 27. godini, Izet Nanić u 30. godini i Mirsad Crnkić u 38. godini života.
Svježa su sjećanja da su proganjani i drugi generali i komandanti u AR BiH, mnoge su ti progoni otjerali u smrt, ali ovi sadašnji napadi na generala Dudakovića, starješine i borce 5. Korpusa AR BiH ima značenje udara na cijelu Krajinu, na Bihaćki okrug i njenu herojsku odbranu, na Unsko-sanski kanton.
Jer ako se slome Krajišnici, ako se slomi Unsko-sanski kanton slomljeno je i Sarajevo i BiH. Zato moramo istrajati u našoj sadašnjoj borbi jer istinu je najteže braniti, jer istina je samo jedna.
Nadam se da će nam se pridružiti i oni „ćutolozi“ i oni „hrbari“ sa „ratišta“ širom Evrope i svijeta jer i njima vrijeme ističe. Krajnje je vrijeme da nam se pridruži i akademska zajednica na Unsko-sanskom kantonu jer je i njih iznjedrio 5. Korpus AR BiH, i da se intelektualna elita Unsko-sanskog kantona konačno složi bar u jednom, a to je 5. Korpus AR BiH.
KRAJINA: Smatrate li da iza pokušaja političkih krugova RS-a da oslobodilačke akcije 5.Korpusa «preimenuje» u zločinački pohod, stoji ništa drugo nego ideja da se rat u BiH prikaže kao građanski, te da žrtve i zločinci budu izjednačeni?
General Hasanagić: Dileme da li je na BiH izvršena agresija odavno više nema. To je potvrđeno i teoretski i praktično, to su potvrdile sve domaće i međunarodne relevantne institucije i vojna nauka je to rekla.
Nismo mi krivi što „umne“ glave iz RS, Srbije pa i one iz Velike Kladuše još uvijek to zovu građanskim ratom. Valjda je svima jasno zašto je Bosanska Krupa prva napadnuta, ko je sa Grabeža pucao na Bihać, zašto je Mladić kidisao na Bužim da ga zauzme, zašto je Bihaćki okrug držan u blokadi 1201 dan. I onda današnji voždovi i njihovi sljedbenici govre da su borbe, bojevi i operacija „Sana -95“ koje je vodio 5. Korpus AR BiH zločinački pohod.
Preporučujem svima da dobro prouče ove borbe, bojeve i operaciju „Sana -95“ jer su to uradile mnoge vojne katedre širom Evrope i svijeta.
Drugo, ovim našim borbama i bojevima, a posebno operacijom „Sana -95“ došli smo do mjesta gdje su počinjeni stravični zločini, za koje su oni mislili da se neće nikada otkriti. Mi smo im dokazali da nismo isti, da nas ne mogu izjednačavati sa onima koji su ubijali, klali, silovali, rušili, palili, otimali, odvodili ne praveći razlike između djece, žena, staraca, ranjenih i zarobljenih. I na kraju što je najvažnije 5. Korpus AR BiH je svojom borbom spriječio da Bihać i Bihaćki okrug postane Srebrenica, gdje bi sadašnji vožd Milorad Dodik kao neki dan u Srebrenici naredio da rukovodstvo općine mora biti srpsko, naravno iz njegove partije potpomognuto bratskim SDS-om. Uradio bi on još mnogo toga ali sve dok ima Bosanaca i Hercegovaca i u BiH Krajišnika, BiH je nesalomljiva. Siguran sam da će ovo područje i u budućem trajanju BiH biti njen štit i branitelj.
Niha Džanić Ninski
Unsko-sanske novine KRAJINA
| < « | » > |
|---|
